2

Predgovor

seEl-hamdulillahi hakka hamdihi vessalatu vesselamu `ala sejjidina ve habibina Muhammed ve `ala alihi ve sahbihi ve sellim. Allah je Milostivi i Onaj Koji Puno Prašta. Odluèio sam prevesti ovaj rad od uvaženog Šejh Hišam el-Kabbanija, koji je inaèe napisao i preveo neke druge doduše kritiène radove o nekim vjerskim stavovima Ibn Tejmijje i njegovih uèenika. Rukovodeæi se vjerskom tolerancijom i ostavljanjem prostora za povratak i iskupljenje onima koji ponekad odlutaju od stada (džemata) Šejh Hišam je odluèio prevesti ovaj originalni rukopis, koji se nalazi u Britanskoj Univerzitetskoj Princeton Biblioteci, da ukaže na jaku moguènost teološke popravke Ibn Tejmijje, vjerovatno u kasnijem periodu svoga života.

Ja se takoðe odazivam potrebi da prevedem ovaj rad na naš jezik pošto sam veæ prije preveo kritièki rad Šejh Hišama o Ibn Tejmijji, tako da èitateljstvo moje Islamske internet stranice može da se upozna i sa ovim pozitivnim dokazom da je Ibn Tejmijja podržavao, pa ako ništa bar pri kraju svog života, ono što mu danas neki otpadnici od tradicionalnog Islama uskraæuju. Ja molim Allaha Milostivog da primi ovo moje djelo u odbranu èasti Šejh Ibn Tejmijje ako je ovo bilo ono na èemu je on pri kraju života ustrajao, a ja vjerujem da jeste, te da doprinese pomirenju naših ljudi, koji su uzeli neke njegove prijašnje izjave da hule na sljedbenike mezheba i sufizma.

Gospodaru Milostivi ukloni nesuglasice meðu Muslimanima u ujedini njihova srca u onome s èim si Ti zadovoljan. Mi dajemo prednost onomu što je bolje kod naše braæe nad onim što ne valja. Stoga mi je milije da se sjetimo Šejh Ibn Tejmijje po ovom njegovom pisanom radu nego po onome koji je izazvao kritiku meðu sunni ulemom. Pozivam svoju braæu koji se nazivaju selefijama i uzimaju Ibn Tejmijju kao svog autoriteta, da iskreno i s ciljem ujedinjavanja najboljeg ummeta uzmu obzir ove njegove izjave i mišljenja i kanu se hulenja na one koji slijede mezhebe i tesavvuf (sufizam). Nemojtre braæo da trošimo našu snagu i vrijeme na meðusobno trvenje i ljaganje dok nam na hiljade naše braæe i sestara, po Ademu alejhi selamu, umire oko nas bez kelime i šehadeta. Nemojte draga braæo, pitat æe nas Allah na Danu Obraæuna u šta smo svoje vrijeme i trud protraæili. Ne èinimo mi uslugu Islamu i Muslimanima ako se prionemo proglašavati milione njih zalutalim ili, ne daj Bože, otpadnicima od Islama.

Onaj ko pomiruje i uklanja nesuglasice meðu Muslimanima on pravi uslugu i Islamu i Muslimanima. Ulema Islama je uvijek gledala da ponudi na desetine opravdanja svojoj braæi samo da ne doðe do razbijanja jedinstva i prepiranja. Ako se nekom ne sviða da èini zikr sa dervišima pa nek ga èini sam ili sa onima koje voli. Ako se nekom ne sviða da slijedi Hanefi mezheb pa neka brate odabere sebi neki od ostala tri a neka ostavi na miru one koji to vole i žele raditi. Allah Milostivi je dopustio ove razlike u mišljenjima kao svoju milost ovom Ummetu kako je to voljeni Resulullah -salllallahu `alejhi ve sellem- rekao u hadisu. Ne mogu svi ljudi u jedan derviški tarikat niti mogu svi ljudi biti jednog mezheba, ali najljepše je naravi onaj ko najviše voli svoju braæu u Islamu kojeg god oni mezheba ili tarikata bili. Nemoj da nam prva misao o bratu bude njegovo kritikovanje nego daj da to bude ljubav koja izbija iz one kelime i fontane imana koja ga bratimi sa nama. Draga braæo Islam je velika znanost a njen glavni izvor Kur`an je okean bez obala kako je to hadreti Alija divno rekao. Neko pliva milju a neko dvije, a neko pak nikad ne staje.

Za normalno je oèekivati da æe oni koji stalno plivaju poznavati više od tog Okeana od onih koji plivaše samo milju ili nešto više. I nije sramota mila braæo da neko pliva samo milju ili nešto više ako je to uroðeni kapacitet (tekat) koji mu je Allah Mudri podario. Sramota je braæo mila ako onaj ko plivaše milju ili više rekne da nema više Okeana od onoga što je on preplivao, jer æe onda poreæi validnost onoj svojoj braæi koji plivaše mnoge milje i nikad ne prestadoše dok im Allah Mudri duše k Sebi na bolji svijet ne pozva. Nemojte, Allah vam se smilovao, huliti na svoju braæu i dodavati soli na ranu razjedinjenosti Ummeta usljed nemuslimanskih smutnji i agendi protiv Islama i Muslimana. Ako je mogao IbnTejmijja pregaziti preko svojih rijeèi i povesti se za Istinom, a vi ga smatrate Šejhom Islama, onda bi trebali i vi i priæi svoj braæi koja vas ne mrzi lièno nego strahuje od vašeg neadekvatnog tumaèenja Islama.

Ne kritikujemo mi vas kao svoju braæu nego ono što se vama, u ovom vremenu velike kušnje, nametnulo kao izvorni Islam od strane onih koji smišljeno unose smutnju i razdor meðu Muslimane. Moja braæo ulema se uvijek, pa i u vrijeme prvih Muslimana (selefa), razilazila po nekim pitanjima pa ipak nisu jedni druge tjerali iz Islama i nazivali jedni druge pogrdnim imenima. Oni su radili zajedno da ojaèaju Muslimane a nisu unosili razdor i slabost tamo gdje je bila sloga i snaga. Ako sljedbenike mezheba i tesavvufa ili pak mene lièno krivite što pišemo i govorimo protiv selefijskih uèenja, onda znajte braæo da je ovaj govor i pisanje samo odgovor na selefijska pisanja i govore protiv mezheba i tesavvufa.

Da nisu selefije napale na 14 stoljeæa veæine uèenjaka i Muslimana potiruæi mezhebe i dovodeæi u pitanje iman veæine Muslimana ne bi niti ja niti drugi sljedbenici mezheba pisali niti govorili protiv selefijskog nauèavanja. Ako se oni proðu napada na nas i naše vjerovanje i mi æemo se proæi odgovaranja na njihove napade. Okupimo se braæo oko onoga što nas objedinjuje a klonimo se raspravljanja o onome u èemu se ne slažemo. Prepustimo Allahu Milostivom da nam presudi u onome u èemu se ne slažemo a nemojmo da jedni druge ružnim epitetima oslovljavamo i time uslugu šejtanu pravimo. Gospodaru Milostivi saèuvaj nas zla u nama i oko nas i osvjetli naša srca Svojom svjetlošæu koja razbija svaku tamu i podari nam snagu koja otklanja svaku slabost. Amin ja erhamerrahimin.

Imam Ibn Tejmijja spominje u veæ citiranom poglavlju, strana 190: "Allahov rob, se ne može smatrati evlijom (Allahov prijatelj, miljenik ili odabranik) ukoliko nije istinski vjernik. Allah spominje u Kur'anu, Surah Junus, 62-63: "I neka se nièega ne boje i ni za èim nek ne tuguju Allahovi štiæenici (evlijallah); oni koji vjeruju i koji se boje Allaha."

On onda citira èuveni hadis iz Buharije: "Moj rob mi se ne primièe ni sa èim Meni dražim od onoga što sam mu naredio (fard), i Moj rob Mi se nastavi primicati sa dobrovoljnim ibadetom dok ga ne zavolim. Kada ga Ja zavolim Ja æu biti njegov sluh kojim on èuje, njegov vid s kojim vidi, njegova ruka s kojom udara i njegova stopala kojim kroèi. Kada bi od Mene šta zatražio, Ja bih mu to posigurno podario, i kada bi od Mene tražio zaštitu, Ja bih mu je posigurno podario. Ja ne oklijevam ni u èemu kao u odluci da uzmem dušu Mog odanog roba: on ne voli smrt a Ja ne volim da ga povrijedim."

On objašnjava frazu, "Ko god se okrene protiv Mojih štiæenika (evlija) izaziva Me na boj" tako: "To znaèi da Allah upozorava: 'Ja æu tražiti osvetu kao razjareni lav protiv svakoga ko se okrene protiv Mojih evlija.'" (str. 314)

IMAM IBN TEJMIJJA O ÈUDIMA (KERAMETIMA) EVLIJA

"Kaže se da nakon Peèata Poslanika, objava (vahj) ne silazi ni na koga. Zašto ne? Zapravo silazi, ali se pak ne naziva 'objava.' To je ono na što je Poslanik mislio kada je rekao, 'Vjernik gleda Allahovim Svjetlom.' Kada je vjernik gleda sa Allahovim Svjetlom, on vidi sve stvari: prve i posljednje, prisutne i odsutne. Jer kako išta može biti skriveno Allahovom Svjetlu? A ako je nešto skriveno, onda to nije Allahovo Svjetlo. Prema tome znaèenje objave postoji, uprkos tome što se ne naziva objavom."

Iz Rumijeve knjige Fihi ma fihi.

Ibn Tejmijja nastavlja u istoj knjizi, Medžmu'a Fetavi Ibn Tejmijja: "Ono što se smatra èudom evlije je to da nekad evlija može èuti ono što drugi ne mogu ili vidjeti ono što drugine vide, ne u snu, nego u budnom stanju. On može znati stvari koje drugi ne znaju, putem objave ili inspiracije."

U drugoj knjizi, Muhtesar el-Fetava el-Masrijja, objavljenoj od el-Madani Publishing House, 1980, strana 603, on piše: "Èuda (kerameti) evlija su apsolutno istinita i ispravna, i priznata od svih Muslimanskih uèenjaka. Kur'an to istièe na nekoliko razlièitih mjesta, a i Hadis od Poslanika to spominje, i ko god zanijeèe èudesne moæi evlija su inovatori ili sljedbenici inovatora."

On nastavlja citirajuæi Poslanikov govor o evlijama: "Vi ste svjedoci Allaha na zemlji."

IMAM IBN TEJMIJJA O OTKROVENJU POJAVA (KEŠF)

On je rekao (tom 11, strana 313): "Allah æe otkriti Njegovim evlijama stanja koja nikad prije nisu bila otkrivena i On æe ih podržati bez mjere. Ako taj veli (jednina od term. evlija, svetac) poðe govoriti o neviðenim stvarima, prošlim ili buduæim, to se smatra kao Bab el-`ilm el-harik, èudesno znanje. Sve što veli (svetac) uèini a potièe iz nevidljivog, za ljude ili slušaoce, od lijeèenja ili pouèavanja znanja, to se prihvata i mi moramo Allahu na tome zahvaliti."

IMAM IBN TEJMIJJA SPOMINJE NEKE VELIKE ŠEJHOVE SUFIZMA

U poglavlju naslovljenom `Ilm es-Suluk, ("Nauka o Putovanju Putem Ka Alllahu"), koji se sastoji od cijelih 775 stranica od 10-og toma knjige Medžma`a el-Fetava, on kaže (str. 516): "Veliki Sufi šejhovi su dobro poznati i prihvaæeni, kao što su: Bajazid el-Bistami, Šejh Abdul Kadir Džilani, Džunaid ibn Muhammad, Hasan el-Basri, el-Fudajl ibn el-Ajjad, Ibrahim bin el-Edhem, Ebi Sulejman ed-Daarani, Ma'ruf el-Karhi, Siri es-Sakati, Šejh Hammed, Šejh Ebul Bajan.

"Te velike Sufije (derviši) su bili lideri èovjeèanstva, i oni su pozivali dobru i zabranjivali zlo."

IBN TEJMIJJIN KADIRI LINK KAO SUFI ŠEJH

Trenutno mi imamo moguènost da kažemo više od puke èinjenice da je Ibn Tejmijja hvalio Sufizam. Mi možemo sa sigurnošæu reæi da je on bio aspirant (putnik) na Sufi Putu koji je pripadao više nego jednom tarikatu, a primarno Kadiri Tarikatu, od Šejh Abdul Kadir el-Džilanija.

U unikatnom rukopisu Hanbelije Jusuf ibn Abd el-Hadi (u. 909 H./1503 NE), pod naslovom Bad' el-`ulka bi labs el-hirka, otkrivenom u biblioteki Princeton Univerziteta, Ibn Tejmijja je uvršten u Sufijski duhovni lalac (silsilah) sa drugim èuvenim uèenjacima Hanbelijskog mezheba. Karike u ovom lancu su, u silaznom redu od Abdul Kadir Džilanija:

Šejh Abdul Kadir Gejlani (u. 561 H./1165 NE)

Ebu Omer bin Kudama (u. 607 H./1210 NE)

Muvaffak ed-Din bin Kudama (u. 620 H./1223 NE)

Ibn Ali bin Kudama (u. 682 H./1283 NE)

Ibn Tejmijja (u. 728 H./1328 NE)

Ibn Kajjim el-Dževzijja (u. 751 H./1350 NE)

Ibn Redžeb (u. 795 H./1393 NE)

Štaviše, postoji drugi originalni rukopis, takoðe u Princeton Biblioteci, o radu Ibn Tejmijje lièno, u knjizi pod naslovom, Tergib el-Mutahabbin fi labs Hirkat el-Mutammajjazan od Džemal ed-Dan el-Tel-janija. Ovdje se nalaze Ibn Tejmijjine vlastite rijeèi, citirane iz njegovog djela, al-Mas'ala et-Tabrezijja: "Ja sam nosio blagoslovljeni Sufi mantil (hirka) od Šejh Abdul Kadir Džilanija, a izmeðu mene i njega su bila samo dva Sufi Šejha [tj. dvije karike]."

U drugom rukopisu on je rekao, "Ja sam nosio Sufi mantil od nekoliko Sufi Šejhova, koji su pripadali razlièitim tarikatima, a meðu njima i od Abdul Kadir el-Džilanija, èiji tarikat je najveæi od dobro poznatih, da mu se Allah smiluje."

Nakon njega, lanac se prenosi na njegova studenta, Ibn Kajjim el-Dževzijje, i njegova studenta Ibn Redžeba.

Reference za ovo što smo naveli su: "el-Hadi" rukopis u Princeton Biblioteci, Yahuda Collection, fol. 154a, 169b, 171b-172a; "et-Talyani," rukopis, Chester Beatty, 3296 (8) u Dublinu, fol. 67a.